Edukacija o učinkovitoj komunikaciji s gluhim osobama provodila se na način da su policijski službenici ispunjavali upitnik o gluhima, kroz koji su naučili neke specifičnosti, npr. važno je koristiti jasne i kratke rečenice, a netočno je uobičajeno mišljenje da svi gluhi znaju čitati sa usana, kao i da svi poznaju znakovni jezik

FOTO: PU primorsko – goranska

U Informativnom centru za prevenciju kriminaliteta na području grada Rijeke održana je u petak, 1. listopada, edukacija policijskih službenika o učinkovitoj komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Edukaciju su, u organizaciji Odjela prevencije Policijske uprave primorsko-goranske, provodili predstavnici udruga osoba s invaliditetom i predstavnica Centra za odgoj i obrazovanje RijekaU radu je sudjelovalo jedanaest policijskih službenika iz I. i II. policijske postaje Rijeka, a cilj je bio senzibilizirati ih na probleme s kojima se susreće više od 9000 građana Rijeke, koliko ima osoba s invaliditetom.

Policijska službenica Odjela prevencije Ingrid Mavrić pozdravila je sve nazočne i pojasnila cilj edukacije. Potom je predstavila edukatore te ih pozvala da kroz preporuke učinkovite komunikacije na praktičnim primjerima demonstriraju pravilne, odnosno nepravilne načine ophođenja, a sa svrhom da policijskim službenicima olakšaju prvi kontakt s osobama s invaliditetom pri obavljanju svakodnevnih policijskih poslova.
Prve je preporuke dao predstavnik Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, Emil Mandarić, a nakon njega predstavnik Udruge gluhih i nagluhih Primorsko-goranske županije, gosp. Damir Herega. Na kraju je o ophođenju s osobama s intelektualnim teškoćama poučila defektologinja Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka, Nataša Tomljanović.
Policijski službenici su tako iz navedenih izlaganja, između ostalog, mogli naučiti da se pri obraćanju slijepoj osobi treba direktno obraćati njoj, a ne pratitelju, započeti s predstavljanjem, gledajući osobu u lice jer tako bolje čuje sugovornika. Također su pokazani položaji i načini na koje se osoba treba voditi pri prolasku kroz vrata, krećući se po stepenicama i sl.
Edukacija o učinkovitoj komunikaciji s gluhim osobama provodila se na način da su policijski službenici ispunjavali upitnik o gluhima, kroz koji su naučili neke specifičnosti, npr. važno je koristiti jasne i kratke rečenice, a netočno je uobičajeno mišljenje da svi gluhi znaju čitati sa usana, kao i da svi poznaju znakovni jezik. Stoga je u eventualnom policijskom postupanju dobro pozvati prevoditelja. Također su iznijete i neke zanimljivosti poput sljedećih: znakovni jezik nije univerzalan, iako postoje sličnosti, tako da svaka država ima svoj znakovni jezik; gluhe osobe mogu voziti automobil, a mogu i upravljati avionom; gluhe osobe mogu biti odlični plesači i glazbenici.

Intelektualnu poteškoću kao „nevidljivi“ invaliditet teško je detektirati, ali je pri neadekvatnoj komunikaciji osobe, važno posumnjati i prilagoditi rječnik, koristeći kratke i jasne rečenice. Osobe s intelektualnim poteškoćama ponekad agresivnim ponašanjem skrivaju svoju teškoću, a zbog velike sugestibilnosti može ih se nagovoriti na sudjelovanje u kažnjivim radnjama. Iako su zapravo „odrasla djeca“, u pristupu prepoznaju omalovažavajući pristup, koji treba svakako izbjeći u eventualnom postupanju.

 Po završetku edukacije postavljanjem pitanja policijski službenici pokazali su zanimljivost i aktualnost teme, izraženo je obostrano zadovoljstvo te kreirani dogovori za daljnju suradnju.

 Prema Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i Ministarstvo unutarnjih poslova ima obvezu i dužnost provesti edukaciju svojih djelatnika i pridonijeti kvalitetnijem uključivanju osoba s invaliditetom u život zajednice. Navedeno je već implementirano u Zakon o policijskim poslovima i ovlastima u kojem se kaže da će se osobama s invaliditetom prilikom policijskog postupanja osigurati potrebna prilagodba i odgovarajuća podrška, uzimajući u obzir specifičnosti svakog pojedinog oštećenja (tjelesno, senzoričko, intelektualno i mentalno).

Leave a Reply